Čitatelji ipak, zahtijevaju iskusna početnika u pisanju


Anonimni autor



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

mi TO zahtijevamo drugačije

Town in chains

http://www.youtube.com/watch?v=qIzUyT6btJE

umjetnici vidi Istinu u rekonstrukciji njene dinamičnosti
bez povrede događaja.

Anonimni autor



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

Naj potresnija ratna prica koju sam cuo

Srebrenički horor

Iz gomile naslaganih mrtvih tijela odjednom se pojavilo dijete
Svjedočenje zaštićenog svjedoka 101, bivšeg vojnika Zvorničke brigade VRS-a i očevica strijeljanja zarobljenih Bošnjaka u Orahovcu, bez sumnje je najpotresnije svjedočenje u Haškom tribunalu: ''Iz te gomile naslaganih mrtvih tijela, koja nisu više ličila na ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavilo ljudsko biće. Kažem ljudsko biće, ali ustvari to je bio dječak od pet do šest godina starosti. To je nevjerovatan prizor. Nevjerovatno. Ljudsko biće izlazi i ide prema putu, putu na kojem stoje vojnici koji automatskim puškama vrše strijeljanje. To dijete ide pravo prema njima. Svi vojnici i policajci koji su stajali na tom putu, ljudi koji su naučili ubijati, svi su iznenada spustili svoje oružje i sledili su se od tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima crijeva i mesa drugih ljudi''




U Haškom tribunalu do danas je bilo dosta potresnih svjedočenja o počinjenim zločinima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, 22. februara ove godine u Haškom tribunalu svjedočio je zaštićeni svjedok 101, bivši vojnik Zvorničke brigade VRS-a i očevidac strijeljanja zarobljenih Bošnjaka u Orahovcu, a svjedočio je u slučaju Popović i ostali kojima se sudi za počinjene zločine u Srebrenici. Njegovo svjedočenje ostat će upamćeno u sjećanju mnogih ljudi. Prenosimo najzanimljivije detalje spomenutog svjedočenja.

''A onda se dogodilo nešto strašno, nešto što je nevjerovatno da se može dogoditi. Nešto što ni do danas nisam mogao zaboraviti i neću nikada zaboraviti. Stalno razmišljam šta sve čovjek može uraditi drugom čovjeku. Bez obzira koliko ste puta gledali strahote u raznim filmovima, dokumentarcima i sl., bez obzira koliko ste knjiga pročitali sa horor tematikom, knjiga koje vas natjeraju da plačete nad tuđom sudbinom, dozvolite mi da kažem to se ne može uporediti s onim šta sam ja vidio tamo. Dobio sam dijabetes poslije toga. Iz te gomile naslaganih mrtvih tijela, koja nisu više ličila na ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavilo ljudsko biće. Kažem ljudsko biće, ali ustvari to je bio dječak od pet do šest godina starosti. To je nevjerovatan prizor. Nevjerovatno. Ljudsko biće izlazi i ide prema putu, putu na kojem stoje vojnici koji automatskim puškama vrše strijeljanje. To dijete ide pravo prema njima. Svi vojnici i policajci koji su stajali na tom putu, ljudi koji su naučili ubijati, svi su iznenada spustili svoje oružje i sledili su se od tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima crijeva i mesa drugih ljudi. Ispred vojnika je stajao jedan oficir, mislim da je bio pukovnik, arogantno se obratio vojnicima: 'Šta čekate, završite s njim!' Tada su mu vojnici, kojima uopće nije bio problem ubijati ljude, odgovorili: 'Gospodine, imate pištolj, zašto vi ne završite s njim?' Svi su nakon toga zanijemili. Tada se taj oficir obratio vojnicima: 'Uzmite to dijete, stavite ga na kamion i dovedite ga poslije sa drugom grupom, tada ćemo završiti s njim.' Dijete je bilo u šoku. Stalno je ponavljalo: 'Baba, baba, gdje si?' Vojnici su uzeli dijete da ga stave na kamion. Dječak se otimao, jer se sjećao da je već bio na tom kamionu. Tada sam ja prišao i rekao sam vojnicima: 'Slušajte, odvest ću ga ja u svoj kamion, pustit ću mu muziku da mu odvratim pažnju od onoga šta se dogodilo. Upalit ću radio. Ušao sam u kamion i upalio svjetlo, upalio sam radio, pronašao lokalnu radiostanicu. Rekao sam mu: 'Hajde uđi, dođi meni. Vidi imam svjetlo, muziku. Iznenada me uhvatio za ruku.' Ne bih želio nikome od vas da to doživite. Ja sam bio poznat kao jak i čvrst čovjek. Ali, nikome ne bih želio da iskusi takav stisak kao što je on moju ruku stisnuo. Bio sam šokiran snagom njegovog stiska.'' Zaštićeni svjedok 101 odveo je dječaka u Zvornik u bolnicu gdje ga je zbog rana koje je dječak imao odveo na hirurško odjeljenje. ''Kada sam ga doveo do hirurškog odjeljenja zgrabio me je za ruku, govoreći mi: ''Baba, ne daj da me odvedu, molim te.' I dan-danas u ušima mi odzvanjaju njegove riječi. Dok ga je doktor pregledao i čistio sa njega ostatke ljudske utrobe i mesa, osjetio sam strašan smrad. Nikako nisam mogao razumjeti kako taj smrad nisam osjetio dok sam ga vozio kamionom do bolnice. Toliko sam bio šokiran čitavim događajem.''




__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

Ovakvih priča je na desetine hiljada, neki ljudi sa strašnim scenama odlaze, nemaju snage da ispričaju drugima šta su preživjeli, šta su vidjeli. Ali naći se se bar dio onih, kao što je i ovaj časni Srbin, pa će ispričati i kazati koliko nečovječnog čuči u čovjeku kada ga napadne ludilo koje u svojoj glavi gomila vijekovima putem mitologije.

nastojte biti smireni



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

Prijedor
Sjećanje na stradale zarobljenike u Keratermu
Udruženje Prijedorčanki "Izvor" posjetit će danas bivši kompleks logora smrti Keraterm kod Prijedora i obnoviti sjećanje na stradanje 180 nevinih zarobljenika.
Ovaj logor je, naredbom kriznog štaba Opštine Prijedor, uspostavljen u maju 1992. godine i u njemu je u tri mjeseca bilo zarobljenoi mučeno 3.000 nevinih Prijedorčana. Do augusta 1992. godine u ovom logoru ubijeno je ili iz njega odvedeno u nepoznatom pravcu više od 300 osoba.

Organizatori posjete su udruženja logoraša Prijedor 92. i Kozarac, te Udruženje Prijedorčanki "Izvor". (sarajevox.com)

Kod nas je bio realan rat, ne znam kako je bilo kod drugih?!!

Bivši Logoraš



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

Vlasenicke patriote

Nisu to bili zli ljudi.Negdje sam procitao da je patriotizam vrlina zlih ljudi. Ne slazem se.
Razocarani postupcima svojih do jucerasnjih,komsija,"prijatelja",skolskih drugova itd.odlucili su se na borbu,a ne za zapad ili neku drugu destinaciju.

Od boraca u tenama,izrasla je kasnije Velika Armija.Armija kojoj su se svi divili,a i pitali kako uspijeva opstati pored toliko neprijatelja,nase nam jedine domovine.

Prvi koji je preselio na ahiret je Music Nijaz.Bila je to prva akcija Vlasenicke cete,prva legendarna bitka za oslobodjenje Kalesije,na Bjeljevcu.Nakon bitke vracali smo se u kasarnu.Cetnici sa brda Vis su nas zestoko granatirali,jedna od tih granata je bila kobna za Nijaza Musica.
Dzenaza je klanjana u Tojsicima,gdje mu je i mezar.

Redale su se tako akcije,a nasa ceta je prerasla u jedinicu koju su svi respektovali.Komanda nam je davala najteze zadatke.

U akciji na Pozarnici,poginulo je pet nasih boraca.Halalite sto ne mogu da se sjetim svih imena.Vi koji se sjecate,dopunite me.Bila je to zestoka borba.Cetnici sa pragom su nam zadali mnogo muka.
Poginuli su Bajramovic Mensur,Duric Dino,Mulje i .........?
U to vrijeme nas je pratio nakav baksuzluk,ko god bi od boraca pocastio cigarom poginuo bi.Tako i nas Menso.Obrijao se na celavo.Ispred samih cetnickih rovova,zaustavio nas je i rekao"Da zapalimo",iz dzepa je izvadio kutiju plavog Besta i ponudio nas cigarom.U ocima mu se vidjela smrt.Mi borci smo znali kad pogledamo nekog u lice da ce poginuti.Bilo je to 31.maja 1992.god.
Dzenaza je klanjana u Tuzli na mezarju Boric.

Ponovo smo napadali na Pozarnicu.Imali smo velikih problema sa minama,kada smo ih poskidali,napali smo.Cetnik je iz nekog protiv oklopnog oruzja pogodio veliku bukvu.Padali su geleri i grane po nama. Jedan geler je pogodio Kerima Berbica.Prisli smo mu da ga previjemo a on je vikao."Braco ne ostavljajte me"dozivao je jarana Medu.Stajali smo pored njega a on je i dalje vikao,nije nas vidio.Nismo ga ostavili.Jos mi odzvanjaju njegove rijeci u usima. Preselio je na Ahiret u bolnici Gradina u Tuzli.Dzenaza klanjana na mezarju Boric u Tuzli.

U munjevito izvedenoj akciji na brdo Vis,iznenadili smo cetnike i zauzeli ga.Drzali smo to brdo tri dana i noci,bez hrane.Treci dan su nas napale jake cetnicke snage.Isli su kao ludi,vjerovatno su bili drogirani.Na sebi su imali pancire,mi bi ih pogadjali a oni bi padali i ponovo ustajali.Nismo imali dovoljno municije.Poceli smo se povlaciti prema Kalesiji. U povlacenju je pogodjen Mutapcic Senad.Ni sami ne znamo,sta ga je pogodilo u nogu(zolja,rb),otkinulo mu je nogu,noga je pala u rijeku,nas Senad je tada povikao"Majko moja,odnese mi voda nogu".Tako ranjen govorio je kako da ga previju.Prebacen je u Tuzlu gdje je i preselo na Ahiret.Dzenaza je klanjana na mezarju Boric u Tuzli.Jako dobro je poznavao oruzje.Mine je skidao kao kruske.

Na Breziku je preselo i Nedjad Salaharevic.Mnogo gubitaka je naneseno cetnicima.Kad nisu vise znali kako da se odbrane zapalili su sumu. Kada je Nedjad zajedno sa Enesom Kurjakom upao u cetnicki rov,nasao je romane.Volio je citati romane.One koje je vec bio procitao, bacao je Enesu.Ta ne paznja kostala ga je zivota.Ranjeni cetnicki oficir ga je pogodio iza vatrene zavjese.Enes ga je osvetio,ubio je tog oficira.
Tu smo izgleda imali sukob sa nasim komsijama iz Vlasenice.Zaplijenjena je oficirska torba,u kojoj je nadjen spisak vojnika.Na njemu je pisalo "cetnici na odbrani linije Bregovi.Komandir Petrovic Paisija".
Pristajala je OSA nasem Nedzadu,kao da se rodio sa njom.
Iza sebe je ostavo trudnu suprugu i nerodjeno dijete.Danas mu kcerka ima 15 godina.

Iz dana u dan povecavao se broj poginulih Vlasenicana.Poginuo je i Music Adis ,zatim Emin Selimovic.Na fazaneriji u Brckom,Emin je stitio odstupnicu,svojim saborcima.Jedinica se izvukla,ali je Emin ostao tu,pucao je i nanosio cetnicima gubitke dok ga nisu pogodili.

Voljeli su Vlasenicani i fudbal.U Bosni,zima,mnogo snijega,razbacili borci na dva,na igralistu u Staricu.Kao da su ih cetnici vidjeli.Pala je granata i izmasakrirala nase Vlasenicane:Arnaut Sulejman-medo,Kurjak Enes, Mujanovic Bernes i maloljetni Mirza Jasarevic.Bili su to neustrasivi borci, u svakoj akciji su davali sve od sebe,bili su to borci sa m....a.
Moram ovdje spomenuti i Gruhonjic Bernesa,nerazdvojni tandem sa Mirzom.Njih dvojica su bili maloljetni.Tjerao sam ih prosto iz jedinice. Govorio sam im da idu u skolu.Nisu se dali dobrovoljci od prvog dana. Htjeli su da se bore,htjeli su da vrate cetnicima,svo naneseno zlo,htjeli su da osvete svoje najmilije.Bernes je kasnije ranjen na Teocaku.Danas je negdje u Americi.

Molim nekog da napise kako je poginuo Zimic Mujo.

Dok sam ovo pisao,mnogo puta su mi krenule suze na oci,mnogo slika je pred mojim ocima.Nadam se, da su i vama oci zasuzile.Ako nista,molim vas makar im Fatihu proucite. El Fatiha!

Allahu!Jedini Gospodaru svih svjetova!Molim ti se,smiluj se svim pobijenim Muslimanima,oprosti im grijehe,sacuvaj ih kaburske patnje i dzehenemske vatre,ucini im kaburove svijetlim i prostranim,nagradi ih dzenetom.Amin!
Molim ti se Boze kazni zlocince i na ovom i na onom svijetu,kaznom kojom Ti hoces.Amin!



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

Amin

Pisi anonimni, pisi sve sto znas,sto si vidjeo i dozivjeo. Da se nikada ne zaboravi



__________________

Zivot je kratak, umetnost duga, prilika brza a pokusaj opasan

http://www.icty.org/x/cases/milan_lukic_sredoje_lukic/tjug/bcs/090720_sazetak_presude.pdf
evo stranica ako neko zeli da pogleda presude Lukicima.

To sto njega posle dugih godina grize savest ili sto je spasio jenog decaka, nikako ga ne cini ni casnim ni cistim. Jesi li ga pitali odakle se on obreo u tim vojnim snagama.



__________________

Nema smisla pravit predstavu, ovo je sve Istina ucesnika rata, vjernik je prilagodljiv izazovima vremena licno ne optuzujem Sudbinu.



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

--------------------------------------------------------------------------------

Optužnica za zločin u Suvoj Reci

Reč je o ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva u Suvoj Reci 26. marta 1999, a optuženo je osam pripadnika policije i tadašnje Državne bezbednosti Srbije. Prvooptuženi je Radoslav Mitrović, pomoćnik komandanta Žandarmerije, u vreme sukoba komandant Niškog odreda Posebnih jedinica policije i član Štaba za Kosovo i Metohiju.

Optuženi su i Radojko Repanović i Nenad Jovanović, bivši čelni ljudi policijske stanice u Suvoj Reci, policajac u toj stanici Slađan Čukarić, bivši pripadnik Državne bezbednosti za područje Prizrena Milorad Nišavić i policajci iz Suve Reke Miroslav Petković, Zoran Petković i vođa policijske patrole RAMIZ PAPIć (Bosnjak iz SJENICE)

Optužnica za ratni zločin ubistva članova porodice Beriša prva je optužnica za zločine na Kosovu protiv policijskih čelnika pred domaćim pravosuđem. Optužnica ih tereti da su zločin izvršili kao pripadnici posebnih jedinica policije aktivnog i rezervnog sastava, s pripadnicima DB-a i Teritorijalne odbrane. Portparol Tužilaštva za ratne zločine Bruno Vekarić smatra da je činjenica da se radi o visoko pozicioniranim policajcima veoma važna. Vekarić veruje da je optužnica koja se odnosi na žrtve iz grobnice u centru grada dobra poruka da su svi državni organi spremni da se suoče sa svojim zločinima. "To je dobar znak da je Srbija spremna da se suoči s negativnom prošlošću i da se obračuna sa izvršiocima takvih krivičnih dela. Tako je otvorena i jedna osetljiva tema, tema grobnica u Batajnici", kaže Vekarić.

Tela i lični predmeti ubijenih u Suvoj Reci nađeni su u masovnim grobnicama u Srbiji, uključujući onu u Batajnici, u Beogradu.

U zločinu je ubijeno 48 članova porodice Beriša, među njima šestoro dece uzrasta od jedne do četiri godine, sedmoro dece od sedam do 13 godina, jedna starica od 100 godina i žena u osmom mesecu trudnoće. Policijske snage, navodi se u optužnici, opkolile su kuće porodice Beriša u Suvoj Reci, koristeći i tenkove. Muškarci su odvojeni od žena i dece i neki su ubijeni. Policija je ostale članove porodice povela do jednog kafića i naterala ih da uđu u njega. Zatim su policajci ušli i otvorili vatru, a u kafić je potom ubačen i eksploziv.

Vjolca Beriša i jedno od njene dece preživeli su zločin iako su bili u kafiću. "Tamo je bilo žena u drugom stanju, moja zaova je bila u osmom mesecu trudnoće, deca od sedam meseci, starci od 100 godina, nisu pravili razliku, po svima su udarali. Kada su nas videli sve mrtve, smirili su se, a mi smo se premazali krvlju sa mrtvih. Mislili smo da će nas politi benzinom i zapaliti. Kada su videli da su sve poubijali, dovezli su kamion i počeli jednog po jednog da prebacuju nosilima u njega. Kada je stigao na mene red, najpre su me vukli, pa stavili na nosila i bacili u kamion. Sin Gramos bio je ranjen u rame, a kasnije mi je rekao da bi jauknuo da ga nisu uhvatili za drugu ruku. Tako se spasao, što se pretvarao da je mrtav", ispričala je Vjolca Beriša.
Optuženi srpski policajci u pritvoru su od 17. oktobra, a Tužilaštvo je tražilo produženje pritvora posle podizanja optužnice.

http://www.youtube.com/watch?v=p2S4foSwZL0



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

Lično mislim i tvrdim, da smo imali oružje, Tigrova Koža bila bi za 7 mjeseci SLOBODNA DRŽAVA,
iz unutarnjih napada izdajnika, organiziranih Srbskih i Hrvatskih paravojniih jedinica, i agresije iz Srbije i Hrvatske.



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

iz ratnog dnevnika

Slutim kulminaciju kakvu ne znaju ni epski junaci,
ali pamet me drzi po strani od hladnih prstiju straha...
Sklopio sam oci prvi put pod navalom snaznih topova poslanih sa prvih frontova samog neba.
U punom odsjaju. Obraze mi osu paljba munj...evitog zara i jacine jace od one sa Olimpa! Duge sekunde se razbacase po pitomom planinama bosanskim...Nepomican sam stajao u poderanom odjelu guseci se u oblacima dima...A smrt je bila dovoljno blizu da presjece uze, ali nije imala cime..Nisam klonuo i odbio sam je snaznim pokretom vojnicke sake i snazno zagazio na prvoj stepenicu ka smrti...

Sada dok ginem u svitanju zadnjeg sunca, ja cak ni ne placem. Bojim se,
da , ali kratak je trag od patnje do smrti. Voda me miluje, a zrak tinja,
u vodi vidim samo lica od ociju iz vremena zivota...
1992, 1993, 1994, 1995 bosansko-hecegovcke godine...



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

http://www.listen2quran.com/default.aspx



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

Nema smisla pravit predstavu tema koja je posvećena ljudskoj obmani, patnji i onim što je haram i pokuđeno.
Evo jedan link koji govori o miješanim brakovima, ili još bolje, izbor usmjeravanja emocija prema partneru:
Ratni period nije imao ovakvih situacija, kao u komunističkom periodu:

http://www.youtube.com/watch?v=4ZMV_Uwc28c&feature=player_embedded

Ovim završavam svoje pisanje.



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

vama vasa vjera nama nasa

http://www.youtube.com/watch?v=K8qN6feA0oE&feature=related



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

neću više,...
jer, evo pokušavam zadržati mir, posmatrati stvari sa distance.
pokušavam se utješit činjenicom da smo osuđeni na takvu Sudbinu,
pitam se, možemo li, mi običan narod, civili, promijenit tok ove vlastite
civilizacijske agonije, i promijenit u nešto ljepši život, i ako je ratno i
poslije ratno ludilo i strah od novog rata, gladi i siromaštva još u narodu
očigledan?? !!! :(

da mi nije moje komšinice Jasmine s kojom promuhabetim po koju iskrenu
bošnjačku riječ, i ovo malo interneta, teško bih ublažio ovu agoniju.



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.

ova predstava bila je odlična

pljačkaš primio islam

http://www.youtube.com/watch?v=MssD9h4IJdo



__________________

Homo sum-nihil humani a me alienum puto.
Čovjek sam-ništa mi ljudsko nije strano.