DECENTRALIZACIJA I REGIONALIZACIJA SRBIJE ZAOBILAZI REGIJU SANDŽAK


Prof. Dr. Šefket KRCIĆ

Iznenađeni smo šutnjom, i zatvaranjem očiju pred gorućim problemima od strane sandžačkih prvaka, koji su se discansirali i zaboravili na rezultate referenduma za autonomiju Sandžaka, koji je objavljen 25-27. oktrobra 1991. godine. Na temelju tih rezultata, nekadašnja diktatorska vlast Miloševića je nudila kulturnu autonomiju Sandžaku, što sandžački prvaci SDA i MNVS nisu tada prihvatili, već su tražili realnu teritorijalnu autonomiju, na europskim principima, gdje bi se riješila fundamentalna esencijalna i egzistencijalna prava svih građana u multietičkom Sandžaku, na temelju historijske, pravne, ekonomske i kulturološke argumentacije. Nažalost, kada su Bošnjaci iz Sandžaka ušli u vlast u Beogradu i Podgorici, sve manje se u štampi pominje sandžačko pitanje. Na taj način, Beograd i Podgorica su sebi birali podobne kadrove iz Sandžaka. Pitamo se, da li je to europski, da zvaničnici iz Srbije i Crne Gore određuju tko može biti a tko ne može biti iz bošnjačkog naroda u organima vlasti.


Vladin prijedlog Zakona o regionalizaciji uzurbukao je duhove u regionalnom centru u Novom Pazaru. Napokon, postalo je jasno da je zvanični Beograd poslao poruku svijetu, da su pravni paragrafi protiv regije Sandžak i historijske težnje njegovih građana. Statistička podjela Srbije u sedam vještačkih neprirodnih regiona, proglasila je prirodni region Sandžak statističkom greškom?! Sadašnja procedura, regionalizacije i decentralizacije Srbije, iako se poziva na europska pravila u cjelosti je diskriminirala, ne samo regiju Sandžak, već je dovela u pitanje pravni status Bošnjaka u ovoj konzervativnoj zemlji, koja uz diktatorsku vlast Crne Gore, već duže vrijeme kuca na vrata Europske unije. Nažalost, ni sandžački prvaci, koji su legalno izabrani, zaokupljenim ličnim interesima zatvorili su oči pred ovim esencijalnim i egzistencijalnim pitanjem, koje je, ujedno postalo i hamletovsko. Svi pričaju, da Srbija i Crna Gora teže ka Europi, ali zacijelo, Europa, ukoliko želi da ima imalo morala, ne može sebe prepoznati u njima.

Prijedlog Zakona o ravnomjernom regionlanom razvoju, o kojem već par dana, raspravlja Srpski parlament u Beogradu, jedan je od preduvjeta za brži ulaz Srbije u Europsku uniju. To je konstatovano i na sjednici Nacionlanog savjeta za decentralizaciju, kako su istakli glasnogovornoci Vlade Srbije, ocjenjujući da će decentralizacija omogućiti “po dobijanju statusa kandidata svake godine povučemo nekoliko desetina miliona eura za ravnomjerni regionalni razvoj.” Ostaje pitanje, šta se iza toga krije?
Međutim, ovo je jedna floskula surovog beogradskog režima, prema vani, koji ima jedan aršin prema svijetu, a drugi prema unutrašnjosti. O tome svjedoče i stavovi opozicionih lidera LDP i NS, koji su tražili, da taj famozni Zakon bude povučen iz procedure, zato što je u cjelosti nepripremljen.
Jedan od najžešćih glasnogovornika i zastupnika ovog Zakona, pored predsjednika Tadića i potpredjednika Đelića je i arogantni ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađen Dinkić, koji svojim izjavama, kao iz rukava, diže prašinu, da će navodno ovaj Zakon omogućiti ravnomjerniji regionlani razvoj. On navodi, da će Srbija biti podijeljena na sedam statističkih regiona “a sve više odluke vezanih za regionalni razvoj donosiće se u regionima, a ne na centralnom nivou.”
Istim prijedlogom Zakona, prema ministru Dinkiću, predviđeno je formiranje novih agencija koje će potisnuti stare (gašenjem), koje će biti transformirane uz minimalne troškove. Prema njemu, “od rada sedam regionalnih razvojnih agencija biće daleko više koristi, nego što će koštati njihovo formiranje, jer se preko njih vuku sredstva iz evropskih pretpritstupih fonodova.”
Dalje, potpredsjednik Vlade Đelić, istakao je, da je ovaj Zakon u skladu sa europskim ambicijama Srbije i da je on način da se obezbijedi podrška evropskog budžeta za poboljšanje života građana, ali i dodao je on, ujedno je “inicijalna kapisla za druge fondove.” U tom smislu, bez “komadanja teritorije, jer je ovo samo statistička podjela, došlo bi do mnogo boljeg života.”


Pred nama su veoma složena pitanja koja traže bržu rekaciju relevantinih subjekata, ukoliko se ne očekuje da i ovaj preostali dio stanovništva Sandžaka ne iscuri prema Zapadu, upravo iz razloga što se teška ekonomska kriza reflektuje na Sandžak. Srbija i Crna Gora, zahtijevaju od raznih fondova od islamskih zemlja, velike benificije za izgradnju puteva i objekata u Sandžaku, ali ta sredstva ne dolaze u Sandžak. Za sve to su odgovorni čelnici Beograda i Podgorice, koji diskriminišu i ugrožavaju građane Sandžaka.
Sobzirom, da se radi o statističkim regionima, a prema slovu Zakona trebalo bi da ima najmanje dva miliona žitelja, u tom smislu, regija Sandžak nakon (referenduma 2006.), kada su se Srbija i Crna Gora razdvojila i pocijepala Sandžak, ovaj region (Sandžak) postao je “statistička greška”, naočigled svih dosadašnjih predviđanja, da će se Srbija i Crna Gora demokratizirati. Međutim, europski propisi dolaze kasno u Srbiju i Crnu Goru, jer ih ove dvije zemlje krivo primjenjuju i to diskriminišući prava Bošnjaka i drugih manjinskih naroda u ovoj zemlji. Sandžaku se ne može vratiti regionlana autonomija, upravo iz razloga zato što bi i ostali regioni trebali imati regionlanu skupštinu, koja bi funkcionisala po europskim pravilima. Upravo iz tih razloga u vremenu od 1992. pa na dalje, do pada diktatorskog režima 2005. godine u Sandžaku su bile postavljene, razne misije KEPS-a i OEPS-a, koje su istraživale i pratile razvoj ljudskih prava i sloboda u ovoj regiji.
Dakle, pred nama su veoma složena pitanja koja traže bržu reakciju relevantinih subjekata, ukoliko se ne očekuje da i ovaj preostali dio stanovništva Sandžaka ne iscuri prema Zapadu, upravo iz razloga što se teška ekonomska kriza reflektuje na Sandžak. Srbija i Crna Gora, zahtjevaju od raznih fondova od islamskih zemlja, velike benificije za izgradnju puteva i objekata u Sandžaku, ali ta sredstva ne dolaze u Sandžak. Za sve to su odgovorni čelnici Beograda i Podgorice, koji diskriminišu i ugrožavaju građane Sandžaka.

O ovom Zakonu, na temelju nekih izvještaja nekih medija, šta se sve zbivalo u Parlamentu i drugim konsultacijama iza zatvorenih vrata, za sad možemo prenijeti samo stavove opozicionih lidera Čedomira Jovanovića (LDP) i Velimira Ilića (NS). Naime, obojica su tražila od predsjednice Parlamenta dr. Slavice Đukić – Dejanović da iskosristi svoj utjecaj i ubijedi Vladu da povuče ovaj famozni prijedlog Zakona iz procedure. Za liberala Jovanovića, “ovaj akt je cijena mirovladajućoj koaliciji.” I da “definitivno nije interes Srbije pretvaranja Vojvodine u jedan region.” Prema Iliću, ovaj pravni akt potpuno je nepripremljen. On ističe, “da je sve iskombinovano kako samo vladajućoj koaliciji odgovara!” Nažalost, u vladajućoj koaliciji sjede i ljudi iz Sandžaka!
Dinkić je oponirao oponentima, držeći se stavova da će “svi oni koji su proptiv ulaska Srbije u EU vjerovatno glasati protiv ovog Zakona, a oni koji podržavaju brži put ka EU će ga podržati. Volio bih da postoji koncenzus, ali uvjeren sam da će Zakon biti usvojen” – naglasio je Dinkić, zaboravljajući da je u predizbojnoj kampanji svojim govorima i stvaranjem Saveza u Sandžaku obećao građanima Sandžaka regionalnu autonomiju.
Nažalost, pored Dinkića i Ilića, na obećanje prema Sandžaku, zaboravili su i mnogo zvučnija imena, kao što su: Tadić, Koštunica i drugi, koji su izbore i visoka mjesta dobijali tijesnom pobjedom upravo zahvaljujući glasovima građanima Sandžaka, prvenstevno bošnjačke nacionalnosti.

Sandžački prvaci zaboravili na referendumske rezultate iz 1991. g.



Bulatović, Milošević i Đukanović: Izmislili "državu Sandžak" da bi sproveli genocidnu politiku
Otvaranje debate, o reginalizaciji i decentralizaciji Srbije, u cilju primjene Ustava (koji je zahvaljujući Bošnjacima 2006. g. usvojen), sada se jasno prikazuje očigledna diskriminacija na djelu. Tom činu, značajano doprinose i legalno izabrani ministri i poslanici Sandžaka, koji zatvaraju oči pred problemima koji se sada javljaju od strane zvaničnog Beograda i Podgorice prema Sandžaku.
Prošla su ona vremena, kada se Sandžaku i njenim građanima nametala odozgo riješenja, kao što je to bilo za vrijeme ranijeg nenarodnog diktatorskog režima, koji je izmišljao “državu Sandžak”. Zacijelo, to smo i tijekom teških sandžačkih procesa 1992 - 2000. g., u više navrata pisali u raznim kolumnama i časopisima, da je država Sandžak izmišljotina Miloševićeve i Đukanovićeve policije, s jednim jedinim ciljem da ima opravdanja, da se izvrši genocid i nad ovim nedužnim i mirnim bošnjačkim narodom Sandžaka.
Na taj način, dugo priželjkivanja rasprava o regionalizaciji i decentralizaciji, očigledno završava u ambis, velikosrpskih i velikocrnogorskih interesa. Naime, ove dvije republike, nakon Referenduma 2006. g., očigledno su se tajno dogovorile da pocijepaju Sandžak. Jer, prema konceptu novog Zakona o decentralizaciji i regionalizaciji Crna Gora, zbog stanovništva (oko 600.000), ne bi mogla biti ni srpski region! U tom slučaju, cijepanje Sandžaka, omogućilo je Crnoj Gori, da umjesto regiona postane nezavisna država! U tome se ogleda i funkcionalnost i nefukcionalnost države za neke narode Srbija i Crna Gora je majka, a za duge, kao Bošnjake, zacijelo je, maćaha!
Sjetimo se samo montiranih sudskih procesa u Novom Pazaru i Bijelom Polju, tijekom 1993. – 1999. godine, koji nažalost i do danas nisu završeni, čime su Srbija i Crna Gora sami hapšenjem i osuđivanjem političkih aktivista iz redova bošnjačkih naroda, da direktno pomognu Srbe i Crnogorce u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Danas i ova činjenica zaboravlja! Zašto? Imamo još jednu veoma tešku informaciju, jedini preostali politički aktivist, zatvorski osuđenik Rifat Vesković (Bijelo Polje), zbog svoje bezbjednosti mora zatražiti azil u nekoj od demokratskih zemalja, jer mu pored Đukanovićeve policije prijete hadalji i đuturumi iz bošnjačkog naroda koji su u savezu sa Đukanovićem. Zato, pozivamo sve trezvene Bošnjake da stanu uz stranu Veskoviću, jer je sa Harunom Hadžićem i drugima robijao bez ikakvog razloga.
Iznenađeni smo šutnjom, i zatvaranjem očiju pred gorućim problemima od strane sandžačkih prvaka, koji su se discansirali i zaboravili na rezultate referenduma za autonomiju Sandžaka, koji je objavljen 25-27. oktrobra 1991. godine. Na temelju tih rezultata, nekadašnja diktatorska vlast Miloševića je nudila kulturnu autonomiju Sandžaku, što sandžački prvaci SDA i MNVS nisu tada prihvatili, već su tražili realnu teritorijalnu autonomiju, na europskim principima, gdje bi se riješila fundamentalna esencijalna i egzistencijalna prava svih građana u multietičkom Sandžaku, na temelju historijske, pravne, ekonomske i kulturološke argumentacije. Nažalost, kada su Bošnjaci iz Sandžaka ušli u vlast u Beogradu i Podgorici, sve manje se u štampi pominje sandžačko pitanje. Na taj način, Beograd i Podgorica su sebi birali podobne kadrove iz Sandžaka. Pitamo se, da li je to europski, da zvaničnici iz Srbije i Crne Gore određuju tko može biti a tko ne može biti iz bošnjačkog naroda u organima vlasti.

Sandžak u XXI stoljeću


Danas kada je najpotrebnije raspravljati o Sandžaku i njegovoj budućnosti, gotovo da nema relevatnih subjekata, koji bi organizirali znanstveni skup na ovu goruću temu. Oni koji bi imali još hrabrosti nemaju za to finansijskih sredstava, a oni brojniji se bave vlastitim problemima.


Potrebno je, da uz pomoć agilnih intelektulaca i vrijednih biznismena iz dijaspore, da se u što kraćem roku organizira u Novom Pazaru Međunarodni znanstveni skup s fundmanetalnom temom “Sandžak u XXI stoljeću”.
Jedan od malobrojnih skupova koji su u novije vrijeme održani u Sandžaku, bila je i rasprava “Sandžak identitet u procepu starog i novog” (2008.) u organizaciji Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji i Sandžačkog odbora za ljudska prava iz Novog Pazara, čiji rezultat je istoimena publikacija koja se skorije pojavila u skromnom tiražu od 500 primjeraka na 295 strana. Nažalost, iako iza ove publikacije, kao izdavača, stoji ime hrabre Sonje Biserko, ovaj zbornik nije pokazao domet jedne istinske i reprezentativne publikacije o Sandžaku, upravo iz razloga, što pored sudionika sa strane u spomenutoj raspravi nisu sudjelovali relevantni subjekti iz Sandžaka, koji bi podigli nivo znanstvene interpetacije sandžačkih ideja i dali konkretnu viziju sandžačke budućnosti. Tu prije svega mislimo, na imena, kao što su: prof. dr. Rasim Muminović, prof. dr. Sait Kačapor, prof. dr. Ferid Muhić, akademik dr. Jašar Redžepagić, prof. dr. Enes Pelidija, prof. dr. Rasim Dacić, prof. dr. Hasan Hanić, prof. dr Sefer Međedović, prof. dr Mehmed Meta, prof. dr. Raif Hajdarpašić, mr. Harun Hadžić i drugi, koji su mogli da ponude ozbiljnu argumentaciju za rješavanja golemog sandžačkog pitanja, a ne da publikacija “Sandžak identet u procepu starog i novog” dođe na svijet bez istinske poruke.
Zbog toga, potrebno je, da uz pomoć agilnih intelektulaca i vrijednih biznismena iz dijaspore, da se u što kraćem roku organizira u Novom Pazaru Međunarodni znanstveni skup s fundmanetalnom temom “Sandžak u XXI stoljeću”.

Umjesto zaključka


Naša je želja, gledano iz Sandžaka, da budemo otvoreni, da Srbija i Crna Gora nastave svom demokratskom snagom na putu razvoja procesa europske integracije, kako bi ostvarili krajnji cilj, a to je članstvo u Eurpskoj uniji. Bezbeli, to je i veliki korak i sam izazov za Sandžak, jer će procesi integracije izbrisati mnoge granice i vještačke punktove, a time i otvoriti nove puteve razvoja sandžačkog društva.
Sjetimo se, samo obećanja visokih srpskih funkcionera od prije tri godine (2006. g.), prilikom usvajanja novog Ustava, kada je građanima Sandžaka obećana regionalna autonomija. Zato su građani Sandžaka svojim glasovima doprinijeli usvajanjem tog Ustava. Ali, od obećanog regiona izgleda, da nema ništa! U tome se ogleda nefunkcionalnost Srbije kao države, koja permanentno diskriminiše manjinske narode. Sandžak kao region ima sve uvjete da egzistira, ne samo historijske, već i ekonomske, konfesionalne, etnološke i kulturološke sadržaje tradicije i naslijeđa. Sve to svjedoči, da se radi o specifičnom europskom regionu, koji u sebi sadrži sve elemente sadržaja što Europa danas traži: multietičnost, multikonfesionlanost, multipolitičnost, parlamentarizam, toleranciju i dobrosusjedske odnose. Međutim, ako je sve ovo istina, a prijedlog Zakona o regionalizaciji bude usvojen, eto još jednog dokaza da zvanična Srbija svojim propisima ekonomski, politički, kulturološki guši Sandžak.
Ostaje da se Matica Bošnjaka Sandžaka, u skladu sa svojom orijentacijom – da govori u ime svijesti, savjesti i duše naroda – da se obrati Ustavnom sudu R. Srbije za zaštitu nacionalnih, regionalnih interesa građana. Zatim, ukoliko i to ne bude pomoglo, da idemo dalje pred relevantne europske institucije, da zatražimo zaštitu manjinskih prava i sloboda Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori.
Dok privodimo kraju tekst kolumne, o ovoj teškoj temi, obrati nam se jedan kolega sa fakulteta s pitanjem: “Zašto vi to radite, kad to nije plaćeno? A to što vi radite, ne rade oni, koji za to primaju debelu plaću!” No comment!

Autor je profesor filozofije na Univerzitetu u Novom Pazaru i predjednik Matice Bošnjaka Sandžaka

KAKVA REGIONALIZACIJA JE POTREBNA SRBIJI - ČEDOMIR JOVANOVIĆ

Decentralizovana i efikasna Srbija

Srbiji je neophodna regionalizacija, ne samo zbog toga što bez nje nema povratka života i interesovanja građana za politiku već i kako bismo postigli zdravu stabilnost i vratili zamah reformama

Osnovni problem života u Srbiji je skupa, nesposobna i tragično centralizovana država. Zabluda je da su zato neki njeni delovi, pre svih Beograd, u povlašćenom položaju. Upravo je suprotno: Beograd je usporen preglomaznom državnom birokratijom, a njegovi potencijali zarobljeni su u lavirintima nejasnih odnosa centralne, gradske i opštinskih vlasti.

Danas nema onog najvažnijeg: priznanja države da sama nije sposobna da rešava probleme građana i da zato mora da prenese nadležnost i resurse na one nivoe gde života i energije ima: na regione i lokalne zajednice.

O promeni Ustava mora se raspravljati, ali u prvom planu treba da bude održan hitan dogovor o načinu najefikasnije decentralizacije, garancijama Vojvodini za pravu autonomiju, svojinskim i finansijskim nadležnostima. Nije nam potreban novi kampanjski projekat, sličan onom iz 2006. kada je i usvojen katastrofalan Ustav koji nas guši u tolikoj meri da je glavna kočnica oporavka. Ovako, kako je promena Ustava najavljena, ona liči na uvod u beskorisnu kampanju. Kampanju, zato što se nespremnost za rešavanje životnih problema maskira neodređenom najavom da će se svi problemi otkloniti promenom političkog sistema. Istovremeno, one obaveze koji se moraju izvršiti odmah, poput autonomije Vojvodine, vraćanja imovine i fiskalne decentralizacije, namerno se odlažu i vezuju za tu neizvesnu ustavnu reviziju. Ne postoji nijedan razlog, osim političke želje da se izbegne donošenje odluka, da se i dalje blokira usvajanje Statuta Vojvodine i zakona o prenosu nadležnosti.

Ne smemo da dopustimo da se ponovo igra anahronim terminima opasnosti od asimetričnosti, nestabilnosti, razgradnje. To je jezik s kraja osamdesetih. Siguran sam da namere nisu iste, ali politika je u velikoj meri i interpretacija simbola, doživljaj reči koje koriste političari. Zato postoji opasnost da, ako legitimizujemo takav rečnik, otvorimo prostor i za zloupotrebe emocija koje u sećanju ljudi postoje.

Iskorak iz toga dugujemo izmučenim ljudima u ovoj zemlji. Zato moramo promeniti i političku filozofiju i orijentaciju društva. Suština slobode mora se meriti stepenom uticaja čoveka na sopstveni život i ostvarenjem svake potrebe koja ne ugrožava nečije ljudsko pravo.

Pitanje autonomije i regionalizacije za LDP je pitanje ispunjavanja odgovornosti. Građanima Vojvodine, Sandžaka, juga Srbije, ali i Beograda, Kragujevca, Niša mora se dopustiti pravo specifične odgovornosti koje im omogućava da u potpunosti ostvare svoje autentične interese u okviru regionalne ili pokrajinske autonomije. Samo se tom vrstom slobode razvija, a samim tim i čuva Srbija. Bošnjacima, Mađarima, Albancima, ali i svim drugim zajednicama, LDP želi da omogući da, u okvirima društva čiji su ravnopravni građani, utiču na svoj život efikasnije nego što je danas slučaj. Proces dezintegracije zemlje time neće biti ubrzan, već konačno zaustavljen. To je krajnji cilj i vizija moderne Srbije: bez obzira na etničku ili versku pripadnost, bez obzira na pol i rasu, političko opredeljenje ili mesto rođenja, svako rođen u Srbiji u njoj mora videti i imati veću šansu nego u društvima u okruženju ili bilo gde u svetu.

Što se LDP-a tiče, proces decentralizacije zapravo je mehanizam za suštinsku demokratizaciju društva. On mora brzo da dovede do većeg neposrednog učešća građana u donošenju odluka, poreske decentralizacije, hitnog vraćanja imovine lokalnim samoupravama, nasilno oduzete pre 13 godina, reforme javne administracije i pametne privatizacije javnog sektora, stimulacije intenzivne međuopštinske, pogranične i regionalne saradnje.

Zalažemo se za trostepeni sistem vlasti i ustanovljavanje regija nadležnih u poslovima od regionalnog značaja, kao što su privredni razvoj, saobraćaj i saobraćajna infrastruktura, održavanje javnih puteva, obrazovanje, zdravstvo, planiranje mreže zdravstvenih, socijalnih, kulturnih ustanova, ali i urbanističko i prostorno planiranje.

Mnogo je razloga zbog kojih je neophodno sprovesti regionalizaciju. Ipak, u središtu svake reforme, naročito ove, mora biti javni interes. Decentralizovana, višestepena administracija, bliža građanima, predstavlja ograničenje i kontrolu centralizovanom i koncentrisanom sistemu vlasti. Konačno, cilj i najveća snaga decentralizacije su građani koji aktivno učestvuju u obavljanju javnih poslova.

Predsednik Liberalno-demokratske partije

Čedomir Jovanović

izvor: Plotika

Odlicna tema Istina. Hvala ti da obracas paznju na nasem forumu za ovu temu.
Pravo je vrijeme da se ukljuce svi nasi intelektualci i poznavaoci istorije sa ovog foruma da diskutuju o jos jednoj podvali srpskog rezivma i isplaniraniog scenarija SANU o definitivnom nestanku Sandzka.
S obziriom da obva dva nasa takozvana ministra su ucestvovala u radu srpske Vlade koja je donijela i napravila ovaj prijedlog o njima se nema sta reci jer smo dosta toga do sada rekli na ovom forumu i nemoze se od njih nista vise ni ocekivati.

Trebamo koristiti patriotske istitucije i organizacije kao sto je Matica Bosnjaka iz N. Pazara na celu sa gospodinom Krcicem (autorom ovog teksta), Bosnjaci.net. Sandzacku Dijasporu i manje politicke partije u Sandzaku koje se jos zalazu za ideju Sandzaka kao sto je Dzemail Suljevic u Sjenici, mladi Almir Mehonjic iz Prijepolja i probosnjacke manje parije u N. Pazaru kao i isnstituciju Mesihata islamske Zajednice na celu sa muftijom Zukorlicem da zajednicki dignemo svoj glas protiv ovog prijedloga i trpanja nase regije Sandzak u nekakvu pokrajinu Drinu koja bi obuhvatala osim ostalih i Sabac i Loznicu sa kojima Sandzak nema nikakvih ni historijskih niti nekih drugih osnova i veza da bude zajedno u jednu pokrajinu- regiju.
Kao sto gospodin Krcic predlaze treba se prvo obratiti ustavnom sudu Srbije a onda da se ide i dalje i da se upoznaju inetnacionalne organizacije kao i sud u Strazburu o ovim planovima Srbije.
Poslacu vam kasnije kartu da vidite najnoviji prijedlog regionalizacije- prijedlog vlade Srbije sa molbom da se ukljucite svi maksimalno da svak na svoj nacin da doprinos sprecavanju nestanaka Sandzaka. Ako budemo sutjeli kao do sada necemo jos dugo izgovarati rijec Sandzak jer nece imati vise stvarno nikakvog osnova za to jer ce nas Srbija izbrisati sa svih mapa.

selam

ZSD Holland
www.sandzak.nl

Evo karte kako bi trebala da bude Srbija regionalizovana sto se Sandzka tice gdje je uvijek Sandzak bio i treba uvijek biti posebna upravna i regionalna celina

Selam alejkum!

Ja sam trenutno los drug sa slobodnim vremenom, al' na brzaka preletoh preko ove teme jer me privuce naslov.

Tema je odlicna.

Ova karta, imam problema sa rezolucijom pa sam uspio da otvorim nedovoljno jasnu sliku. Ono sto ja vidim meni sve svidja. Pretpostavljam da je zeleni dio karte Sandzak, posto ne mogu da vidim sta pise. Znaci, jes da nam nisu ubiljezili tamo crnogorski dio Sandzaka, al' su nam u zamjenu za to dali dobar dio zapadne Srbije, ukljucujuci i Uzice. Koliko ja vidim granicimo se sa Beogradskim pasalukom. (Nemojte zamjeriti na malo sale)

Sinoc gledah na RTS-u Rasima Ljajica kako se zucno bori za prava Jovanke Broz, predstavljajuci je kao najvecu bijedu u drzavi. Ne kazem, da ne treba da se bori za prava svakog ko je obespravljen......

Ali Rasime Ljajicu, ti si dobio fotelju glasovima Bosnjaka iz Sandzaka, pa valjda bi trebao da se becas i srdis kada su u pitanju krsenja njihovih prava, kao sto to radis u slucaju Titove Jovanke.

Uskoro insallah opsirnije na ovu temu....

Hocemo autonomiju Sandzaka a ne znamo kako nam zastava Sandzaka izgleda.
Brate ISTINO i svi vi koji imate sandzacku zastavu za korisnicku sliku dobro provjerite boju i raspored polumeseceva na zastavi jer je samo jedna zastava Sandzaka
Sto se tice crnogorskog dijela sandzaka, mi tu nemamo nista vise da trazimo jer su Bosnjaci glasali za cijepanje Sandzaka na referendumu u CG.
Ko je kriv za to sto Bosnjaci slusju Mila a ne nekog Bosnjaka kriv je Sulejman Ugljanin, tako bar oni tamo kazu. Kazu da kad je bilo najteze, Suljo nije bio uz njih.
E kad nece SULJO hoce MILO.
Ali nama je bitan ovaj srbijanski dio..........
Gdje su sad BOSNJACKA lista za evropski SANDZAK i SANDZACKA demokratska partija??????
Tu su ali samo cute i ako znaju da bez njihovog glasa nema vlade.
Sad mora LDP i Cedomir Jovanovic da se bori za Sandzak. ZALOSNO

Ma slabo ima Bosnjaka u CG dijelu Sandzaka,osim u Rozaju.Tamo se vecina izjasnila kao Crnogorci muslimani.

Zato si u pravu,kad nece Suljo,hoce Milo-prodali su naciju za mjesto u ministarstvu.Tamo su Crnogorci muslimani jos i vise ukljuceni u vlast,ugodno im je,te i ne traze vise.

Pitacu ih za 5 godina.Kako su krenuli,nece ih vise ni biti.A za 10 godina,kad na scenu dodju nove generacije,pitace se Bosnjaci,a ko je to??? Tuga.

Selam.





__________________

Ase lezit/Vojnik Gorcin/Na zemlji svojoj...

To smo se i mi ptitali 90-ih godina,pa je izbila opsta konfuzija jesmo li Muslimani ili Bosnjaci.
Sad se crnogorski scenario sprovodi i kod nas.
Daj pojedincima ministarsko mjesto, a oni ce da rade sto im se kaze.
Samo sto su se ovi NASI mnogo jeftinije prodali nego oni u CG.
Jedino je dobro sto Sandzak nije pocijepan u dvije regije, pa da recimo NP i Tutin pripadnu jednoj, a ostatak drugoj regiji.
Pa uz Allahovu pomoc mozemo da okrunimo ovu POKRAINU DRINU.
SELAM

Baš mi se ne sviđa onakav region zvani "drina" a obojen je u zeleno. Istina, graniči i sa pašalukom i obuhvata Užice i Šabac i još mnoga srpska mjesta s tim da je pozitivna stvar što je njime obuhvaćen cijeli Sandžak ( crna gora je svakako druga država), eto bar to nam je neka utjeha kakva-takva. Kažem da mi se ne sviđa iz razloga što nismo dobili region "Sandžak" kao što i jeste region, ali uhar nam je, nemamo šta da kažemo - ko nas zastupa i to nam je za čudo ako prihvate region Drina.
Međutim, to nije konačna podjela regiona. Ona za koju se srbijanska vlast zalaže i koja će najvjerovatnije biti i zvanična podjela regiona jeste da Novi Pazar i Tutin pripadaju "centralnom regionu" a Sjenica, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj da pripadaju "zapadnom regionu." Potražite po internet stranicama npr. www.naslovi.net

Druga stvar, jako bitna je da se za svaki region određuje glavno sjedište ( npr za zapadni region to bi bilo Užice, za centralni Kragujevac ili Kraljevo) i iz njega raspoređuju finansije po ostalim mjestima tog regiona.

Zato su izgleda juče, odbornici SO Sjenica zatražili da Sjenica zakonom o regionalizaciji Srbije bude u istom regionu u kojem će biti i Novi Pazar.
Predsjednik sjeničke skupštine Harun Hajradinović izjavio je da će taj zahtjev biti upućen resornom ministarstvu.
"Sjenica je i do sada administrativno bila "raštrkana" , tako da naš Dom zdravlja pripada Užicu, sud Kraljevu a nadležnost za šume je u Ivanjici. Nadamo se da će država sada ispraviti tu nepravdu", rekao je Hajradinović za Sto Plus.

Dok Sandzacki Ministri kao Gladijatori na TV prse se sa pomocima i aktivnostima oko Jovanke Broz i njene bajagi tragicne situacije ne vidim napredak za Sandzak . Rasim kakav takav ali najvise nikakav retorik na TV prikazuje humanost ka Jovanki koja je i te kako u svoim memoarima potvrdila da uziva simpatije A. Rankovica poznatog zlikovca i izbacivaca Muslimana sa prostora Sandzaka za Tursku . Nista protiv humanosti i dobrih dela ali gde su ta dobrociniteljska dela od bajagi-ministra Rasima na Sandzaku odkud je i odkud je poslat . Bilo bi smijesno ali nazalost istinito : Jedan Isidor Colovic kao poslanik iz Sjenice ucinio je vise za Sjenicu, okolinu i Sandzak nego cijela Sandzacka Elita sto je poslana poslednjih 20 god a mislim sto ce biti poslana sljedecih 100 god.



__________________

kucevic

karta

SANDŽAK NIKAD PASTI NEĆE!



__________________

DOK MUAMER IZA GRMA VIRI, SANDŽAK DRAGI NIKO NE UMIRI!

To su propale parole moj woodointalater-u.
Ako budemo suteli kao vecina nas dijaspori i u Sandzaku kao stro primjecujem da olako prihvatamo ovaj prijedlog Srbije o regionalizaciji u kojem nema nigdje Sandzaka bojim se da cemo u buducnosti samo pisati i prizivati ovakve prazne parole kao ti.

Sandzaklije, probudite se malo jer krajnje je vrijeme i zadnja sansa za ocuvanje Sandzaka kao celine a ne samo da vicemo ja sam Sandzaklija i bice Sandzaka.

ZSD Holland

Sandzaklije su budne,kao sto su uvijek i bile budne,ali problem lezi u liderima(ljudimA)koji su vodili i vode narod Sandzaka,a koji su birani samo zato da bi nesto uradili sa taj narod.A kad budu izabrani povlace se kao kisne gliste i kradu do sledecih izbora,kad se opet aktiviraju i pocnu da lazu.E tad treba malo da se bude pametniji i da se ne izabere uvek ista budala koja laze.

Ništa......propade Sandžak. Nema više Sandžaka..
Ostade samo ime od Sandžaka kojeg nema ni na karti.

selam alejkujm sandzaka davno inema prodali su ga suljo i rasim za saku dunjaluka

Hura, nije ti dobro ime bas da se HURA jer je tema veoma zabrinjavajuca i veoma ozbiljna i iznenadjuje cutanje javnosti i intelektualaca u Sandzaku a i iz dijaspore.
Rijetki su jos da se oglasavaju na ovu temu. Nije valjda da smo se pomirili sa sitacijom, mi iz dijaspore sto nam je lijepo u zapadnim jazbinama.
Evo jednog od rijetkih intelektualaca nove generacije iz Prijepolja, Almir Mehonjic koji pokusava da nam otvori oci i objasni ovu prodaju Sandzaka od strane Sulja i Ljajica Srbiji.

Almir MEHONIĆ: Ugljanin i Ljajić su aminovali podjelu Sandžaka, a da pri tom nisu pitali Sandžaklije da li pristaju na to. Prvi put u historiji Bošnjaci Sandžaka, personifikovani u imenima ove dvojice ministara (kojima su dali glasove) pristali su na podjelu.


Opet cijepanje Sandžaka!!!
Ovih dana pred Skupštinom Srbije našao se Prijedlog zakona o regionalizaciji. Kažu srpski ministri „to je prijedlog gdje se Srbija dijeli na sedam statističkih regiona“, i dodaju da će biti to osnova za političku regionalizaciju koja će se desiti u budućnosti.
Razlika između ovog prijedloga i političke regionalizacije u budućnosti jeste suštinska. Politička podrazumjeva, da region ima svoje organe, skupštinu regiona, vladu, grb ....
Prvo što je zaparalo oči, bili su nazivi regiona. Beograd, Vojvodina, Kosovo, centralna, zapadna, istočna i južna Srbija. Nigdje Sandžaka.
Rekoh, možda smo zapadna Srbija pa je nisu htjeli nazvati Sandžak?
Šipak. Nije to.
Rekoh, možda su nas svrstali sa nekim drugim opštinama, odnosno Sandžaku dodali još neke gradove poput Raške i Ivanjice...
Jok ba.. Nije ni to.
Podjelili nas brate, opet nas podjelili. Eto to je.
Priboj, Prijepolje, Novu Varoš i Sjenicu svrstali u Zapadnu Srbiju, a Novi Pazar i Tutin u Centralnu Srbiju. Jednima centar Užice, a drugima Kraljevo.
Onda sam se interesovao da nije neko na Vladi izdvojio mišljenje, ili bio protiv. Ma kakvi, prvo treba imati misljenje da bi ga izdvojio.
Znači i ona dva vajna „bošnjačka“ ministra Ugljanin i Ljajić, su glasali za podjelu Sandžaka. Od hrđe se bolje nije moglo očekivati, rekao bi naš narod.
Javnost u Sandžaku šuti. Intelektualni krugovi, javne ličnosti, kao da nemaju jezika... Izgleda da su ubili i riječ u nama.
Pitanje dokle je granica ispod koje Bošnjaci Sandžaka ne mogu ići, dobio je ovih dana odgovor. Izglasavanjem ovog zakona, odnosno podrškom bošnjačkih ministara ovom predlogu regionalizacije, odgovor je da granice nema.
Sandžak su i prije pokušavali da djele, Sandžak su kroz historiju i djelili. Međutim, razlika između tada i sada jeste što danas Bošnjaci, personifikovani u imenima ova dva ministra, glasaju i prihvataju podjelu Sandžaka.
Ipak, postavlja se pitanje zbog čega Ugljanin i Ljajić nisu trazili mišljenje od naroda o pomenutom prijedlogu regionalizacije?
Samo iz jednog razloga.
Misle oni da su Bošnjaci Sandžaka glup, zaostao i primitivan narod. Da možeš jedno da pričas u Sandžaku a drugo da glasaš u Beogradu. Da ti je jezik na jednoj a ruka na drugoj strani. Misle oni, da ako su ovaj napaćeni narod varali 20 godina i ako je on to sve gutao, progutaće i ovo.
Varaju se! U Boga se nadam da se varaju!

Evo jos jedne karte da vam pokaze plan Srbije o podjeli Sandzaka.

Ta karta koju si postavio Hasko, je maksimum sjeničke opštinske uprave što može postići, jer su se sve sjeničke političke stranke na zadnjoj sjednici prošle sedmice usaglasile za taj prijedlog odnosno da će predložiti resornom ministarstvu da Sjenica bude u istom regionu u kojem će biti i Novi Pazar. A znamo da je srpska vlada već obuhvatila Novi Pazar i Tutin centralnim regionom a Sjenicu zapadnim, tako da je ipak za nijansu bolje da Sjenica bude u regionu sa Novim Pazarom i Tutinom bar ima više bošnjaka nego u Prijepolju, Priboju i Novoj Varoši.. Najbolje bi bilo da je Sandžak jedan region ali podijeliše ga uglješa i rastko. Ili barem da je usvojen predloženi region Drina, daleko bolji nego da bude Sandžak raštrkan u dijelovima.

__________________

DOK MUAMER IZA GRMA VIRI, SANDŽAK DRAGI NIKO NE UMIRI!